Snaga pozitivnog mišljenja. Samo misli pozitivno i pozitivne stvari će ti se događati. Ako nešto dovoljno jako želiš, to će ti se i ostvariti. Pozitivno, pozitivno, pozitivno... Ne izlazi li i vama na uši ta priča o snazi pozitivnog mišljenja? Što kad se na trenutak poskliznemo i samo na trenutak pomislimo negativno? Toliko se loše osjećamo zbog negativne misli da nas to izjeda puno puno više nego što bi trebalo. Bombardirani smo „motivacijskim“ porukama tipa: Ako nešto zaista želiš, to ćeš i ostvariti. I onda nam se to ne ostvari. Znači krivnja je samo u nama jer nismo to dovoljno jako željeli, zar ne? Ne, ne i ne!

Zašto imam „balls“ djelomično stati u obranu negativnih odnosno bolje rečeno nepozitivnih misli? Zato jer sam prirodno optimistična i pozitivna osoba i ne trebam se siliti misliti pozitivno niti mislim da je tu i tamo neka negativnost smrtni grijeh. Vjerujte, meni se u životu nisu događale greške, sve su to bile škole. Mogla bih osvojiti svijet, samo da uhvatim malo više vremena. Eto, do te mjere sam pozitivna i optimistična. Međutim, u svojoj okolini imam i nekih osoba koje po prirodi nisu takve i sva ta fama oko pozitivnog mišljenja ih još više deprimira jer misle da je svaka nedaća u životu isključivo krivnja njihovog stava. Nemaju taj prirodni nagon samoobrane vlastitog ega. Za svoje greške mogu samo naučeno reći da je to škola, ali duboko u sebi će i dalje misliti da je to greška. Rođeni pesimist se ne može preodgojiti u pozitivca, to onda nije on, a smatram da je autentičnost bitnija od svih pozitivnih misli ovog svijeta.

Sad kad smo utvrdili da je i negativnost prihvatljiva, zašto se onda uopće siliti (ako ti nije prirodno) na pozitivno mišljenje? Zato jer negativne misli generiraju strah, a strah nas paralizira, a paraliza u poslu u najboljem slučaju znači stagnaciju, a stagnacija je loša za posao, a nešto što je loše za posao... no, svi znamo kako to neslavno završi. Uz negativne misli, svaka ideja nam završava u smeću jer smo je ionako već u začetku osudili na propast. Zbog toga je u poslu bitno pozitivno misliti, ali umjereno, ne podliježući nekim „vilinskim“ mudrostima da je jedino bitno čvrsto u nešto vjerovati - to jednostavno nije istina. Kad prođemo ovaj idejni dio koji smo imali hrabrosti staviti na stol zahvaljujući pozitivnom mišljenju, tada je potrebno protresti glavu, iščupati se iz oblaka, zasukati rukave i pristupiti realizaciji s određenom zdravom dozom negativnih misli. Pozitivne i negativne misli u poslu trebaju biti izbalansirane. Pozitivno razmišljanje treba rezervirati za onaj vizionarski i kreativni dio, a negativno za operativni i financijski dio, međutim i pri tome treba paziti da smo izbalansirani jer smo inače opet nigdje, paralizirani pesimizmom ili preohrabreni optimizmom.

Iako na svakom koraku vidimo motivacijske poruke o tijesnoj vezi uspjeha i pozitivnog mišljenja, u stvarnosti i negativne i pozitivne misli imaju potpuno jednaku vrijednost. Pozitivni ljudi će nas motivirati i inspirirati, ali negativni će nas vratiti u realnost i natjerati da skinemo ružičaste naočale. Ako nam se i nakon „okršaja“ s pesimistom ideja čini izvediva i vrijedna, go for it! jer prošla je sve testove.

Mi u Raverusu kad brainstormamo nad idejama, moram priznati da smo ipak malo preoptimistični, ali upravo taj optimizam je oplemenio hrvatsko tržište programima koji u to vrijeme nisu bili nikom ni na kraj pameti kao što su to BilješkeNET gdje je u ono vrijeme izrada bilješke za javnu objavu od 30tak stranica, a samo pomoću GFI-PODa bila ravna izumu rakete. Ili naš eSPNIFT za provođenje mjera sprječavanja pranja novca koji je još i dan danas jedini na tržištu, a u koji se s pravom pouzdaju stotine računovođa i odvjetnika. Bez zavaravanja, bilo je tu i promašaja, odnosno da se ispravim - škola, gdje nam je pretjerani optimizam pojeo i vrijeme i trud za nekoliko drugih aplikacija koje smo u ovih 11 godina napravili, ali da smo mislili negativno, ne bismo danas ni mi ni vi, naši korisnici, imali sedam vrhunskih programa. I dalje u projekte ulazimo s možda malo pretjeranim optimizmom, ali nas je ipak ova prije spomenuta škola naučila nekim stvarima pa sad ne idemo u realizaciju baš svake ideje koja nam padne na pamet... ipak smo dali malo prostora i negativnim mislima (za nas neprirodno, ali za posao nužno).