Potaknuta jednim tekstom o tome što dobar brand čini dobrim i nekim prodajnim "istinama" razmišljala sam na koji način u današnje vrijeme naprednih tehnologija doći do dobre i prepoznatljive pozicije na tržištu. Jer to je ono što nam treba. Beskrajno jednostavne izreke o prodaji sigurno mogu poslužiti kao dobra odskočna daska za donošenje dobrih odluka.

I naravno da mi prvo padnu na pamet svi mogući brendovi čije se reklame vrte na telki svakodnevno. Mislim nije baš da je gledam, ali toliko puta se neke ponavljaju da ih ne moraš ni gledati, osjećaš ih. I sjetim se tako nekih brendova za koje svi znaju, koji su već dugo na vrlo visokoj poziciji, i tamo će, vjerujem, ostati. Tu ih je dovela dobra marketinška strategija i savršena poruka koja je prisutna u svakom trenu. I kada gledamo te njihove reklame,čak i kad ih samo slušamo na radiju, kada vidimo njihove plakate ili kad uživamo upravo u tom proizvodu – uvijek su tu negdje oko nas.

Čak i one (koje su mi, priznajem) izrazito iritantne poput gotovo svih vrsta deterdženta za pranje rublja ili suđa. Mislim, čija je mama sretna i vesela i, nježno, s toplim pogledom, skida djetetovu majicu uvaljanu u blato… Da li ste nekada u stvarnom životu vidjeli supruga (koji ima osmijeh od uha do uha) što ima “brdo” tanjura za oprati ručno, nakon što su gosti otišli… I još bolje – sve to će oprati s jednom kapljicom nečega... Kad netko uspije napraviti dobru reklamu za deterdžent treba mu dati posebnu nagradu. Jer, po meni, to još nitko nije uspio.

Ali ima reklama koje su mi genijalne… Na primjer sve reklame Coca-Cole. Sve. SVE. Nije slučajnost da imamo ogromnu želju piti čašu Coca-cole tijekom Božića, kada je cijela obitelj na okupu. Čak i ako nisi konzument Coca-Cole. To je ta emocija koja je ključna. Coca-Cola je sa svojim "Taste the feeling" stvarno dosegla vrlo široki raspon ciljane publike. Boca Coca-Cole je na gotovo svakom božićnom stolu. Zato što je ukusna? Pa vjerojatno i zbog toga. Ali ona ima dobar okus zato što se pije s prijateljima, obitelji i dragim ljudima koji nas okružuju. Ona ima izvrstan okus jer ju otvarate nakon napornog treninga s ekipom ili s prijateljem iz kluba. Ona ima izvrstan okus nakon dobre pizze ili večere jer ste s osobom koju volite. Večera kod roditelja? Može Coca-Cola. Nedjeljni ručak s obitelji? Naravno - Coca-Cola. Ja sam na dijeti, neću Coca-Colu! Ali imamo onu s 0% šećera!? Daaaaaa? E ako je ta, onda može! ;-)

Prethodnih dvadesetak godina bila sam dio marketinške agencije (mada nisam sudjelovala u kreativnom stvaranju) priznajem da su me reklame zanimale. Neke dobre, kao ova Coca-Cole, i dalje me ostavljaju bez teksta. Priznajem da se svaki put naježim kad čujem "Taste the feeling" iako je slušam deseti put u “ne znam kojoj verziji”. Nikad mi neće dosaditi. Mogu to slušati do besvijesti i njihove reklame gledati ponovo, u gotovo svakom reklamnom bloku. Scenariji njihovih tv reklama povezuju osnovne ljudske potrebe s radošću. Jednostavno je to to.

Evo i drugog primjera. Svi smo stalno zauzeti, puno radimo, ponekad se odselimo u drugu zemlju (ponekad na drugi kontinent). Uglavnom, gdje god bili, na kraju dana često zaboravljamo koliko je dobar i smislen osjećaj nazvati kući, povezati se i dijeliti priče. Sjećate li se možda reklame jednog pružatelja telekomunikacijskih usluga gdje se članovi uže i šire obitelji međusobno nazivaju. Jako moćno i zbilja jedinstveno. Došlo mi je da se prebacim u tu mrežu. Odmah. Ta video reklama o kojoj pričam broji više od desetak milijuna pregleda na YouTubeu i pokazuje koliko je velik utjecaj tog branda.

Osim opisanih reklama za piće i pružatelja telekomunikacijskih usluga, mogla bih spomenuti odlične video reklame za bankovne kredite, za kavu i sl. Mogla bih nabrajati reklame do sutra.

Video formatom je sigurno lakše ostaviti snažniji dojam jer je jednostavnije i lakše ispričati priču. Slika, glazba, dobar tekst, poruka... Ono što je zasigurno puno teže je, u jednom kadru, bez zvuka (teksta, glazbe) ispričati priču i postići snažnu emociju. Tko u tome uspije - skidam kapu. Zbog toga posebno volim print, plakate, oglase. Oglasi pokušavaju pojednostaviti svaku priču kao rezultat stvaranja snažnih vizualnih rješenja.

Volim na jednoj društvenoj mreži redovito baciti oko na profil Brilliant Ads. Satima bih mogla listati njihove objave. Obratite pažnju na količinu emocija u ovoj reklami za kruh.

Ili ovaj nedavno viđeni plakat Američkog instituta za promicanje engleskog jezika i američke kulture o kome su pisali gotovo svi mediji. Dobrih primjera ima još, ovdje sam izdvojila neke koji su mi prvi pali na pamet.

Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, zaključak bi bio sljedeći: Coca-cola nije samo piće, telefonski poziv nije samo poziv, kava je nešto čarobno zbog čega se lakše budimo. Sve to je "Taste the feeling". Emocija. Priča. I opet emocija. I priča... To je ono što isporučujemo krajnjem korisniku.

Možemo isprobavati različite marketinške taktike, one mogu biti osmišljene po svim mogućim pravilima oglašavanja, razrađenim strategijama, možemo uložiti jako puno u prezentaciju I promociju svog proizvoda, ali na kraju ono jedino što je važno je emocija. Treba znati izazvati emociju dobro ispričanom pričom. Svi znamo da se povezujemo s određenim brendovima zbog emocija koje imamo prema njima.

Iako analiza oglasa dobrih brendova, njihovi video spotovi i oglasi mogu biti dobra podloga za početak, mislim da slijedi onaj teži dio - razvoj dobrog koncepta oglašavanja za naše aplikacije za učinkovitije poslovanje.

Za prihvaćanje naših programskih rješenja od strane potencijalnih korisnika, moramo se pobrinuti da je protok priče dobar i pitak, a aplikacija jednostavna za upotrebu. Ovo drugo smo već riješili ;-). Što se tiče ovog prvog trebamo biti pristupačni i prirodni. I ustrajni.

Živimo u vremenu aplikacija. To nije oglas koji ćemo vidjeti X puta prije nego što kupimo proizvod. To je naše programsko rješenje. To je naša aplikacija koja ima priliku od nekoliko klikova za uspjeh. Korisnik će nas prihvatiti u prvih nekoliko minuta. Prihvaćanje se mjeri u klikovima. Ili smo u igri ili nismo.

U ovom vremenu kada je stvarno "previše svega" teško je izgraditi priču koja će biti vidljiva i koja se može drugačije shvatiti. Međutim, nitko nije rekao da je to ikada bilo lako. Treba se poigrati neočekivanim i pokušati se uključiti. Treba često mijenjati cipele/štikle, pogledati stvari iz drugačijeg kuta. Ići naprijed. I opet naprijed. Raditi i prikupljati povratne informacije. I slušati. Svakako slušati prije nego što progovorimo.

I ono najvažnije - ne smijemo odgurivati (da ne kažem "ubiti") potencijalne korisnike s generičkim porukama. Trebamo biti drugačiji i posebni, na naš Raverus način. Zato što mi to zaista i jesmo. Drugačiji i posebni.